Tišina
Autor hyperblogger | 24 Dec, 2011
Ponekad dođu trenuci, kao ovaj sada, kada svim srcem želim da neko tamo pretoči svu moju bol u note, i samo za mene, na klaviru, u polutami odsvira moju tugu, pa makar me to ubilo. Poželim da iz jagodica poteče krv, kroz vazduh, po belim dirkama....
Često plačem, jer osećam da taj neko nikada nećeš biti ti.
Još češće se nadam da grešim.
Badnje je veče, tišina je tako glasna.
Bojim se umreću od želje da me voliš, a da ti nikada nećeš razumeti, nikada nećeš znati, koliko si bio važan i velik u mom malenom životu.
Za njega, jer večeras nije tu...
Preglasna tišina može jako da boli. Grlim!
Autor sanjarenja56 24 Dec 2011, 19:19