SVETA KRV, SVETI GRAL
Autor hyperblogger | 19 Jun, 2008
Tamuza, Atisa, Adonisa i Ozirisa, koje su veličali na Srednjem istoku.
U mitologijama Irske i Walesa često se spominju smrt, ponovno rađanje i obnavljanje povezani uz mijene na zemlji, jalovost i plodnost.
To je i središnja tema staroengleske poeme neznanog pjesnika iz četrnaestog stoljeća, pod nazivom Sir Gawain i Zeleni vitez. U skupu legendi Walesa, koje su nastale otprilike kada i romanse o Gralu, pod nazivom Mabinogion, na temeljima nešto starijih zapisa, pojavljuje se tajanstveni "kotao ponovnog rađanja", iz kojega mrtvi ratnici, nakon što su navečer ubačeni, ujutro ponovo uskrsnu.
U vrijeme Thomasa Maloryja tajanstveni je predmet znan kaoGral već stekao prepoznatljiv identitet. Govorilo se da je to bio kalež s Tajne večere u koji je Josip iz Arimateje poslije prikupio Isusovu krv. Navodno je upravo Josip iz Arimateje Gral donio u Englesku, točnije u Glastonbury. Neki drugi izvori kažu da ga je u Francusku donijela Magdalena. Legende iz četvrtog stoljeća opisivale su Magdalenin bijeg iz Svete Zemlje negdje u okolicu Marseillesa, gdje se, možemo usput pripomenuti, još uvijek štuju njezini navodni ostaci.
Srednjovjekovne legende kažu da je ona ponijela Gral sa sobom u Marseilles. U petnaestom stoljeću ta je predaja stekla veliku važnost za osobe poput Renea d'Anjoua, koji je prikupljao "gralske pehare".
Ipak, ranije legende kazuju da je Magdalena u Francusku donijela Gral, a ne neki pehar, što drugim riječima znači da je Gral povezan s peharom tek poslije. Malory je tu jednostavnu vezu ovjekovječio i ona je kao takva zauvijek prihvaćena, iako se Malory vrlo slobodno služio svojim izvorima. Ti izvori kazivali su da je Gral ipak nešto više od jednog kaleža, a ta mistična strana Grala daleko je važnija od one viteške, koju slavi Malory.
Mnogi znanstvenici misle da je prva prava romansa o Gralu nastala krajem dvanaestog stoljeća, oko 1188. godine., presudne godine kada se zbio pad Jeruzalema i navodni raskid templarskog reda i Sionskog priorata. Ta romansa nosi naziv Le Roman de Perceval ou Le Conte du Graal (Roman o Parsifalu ili Priča o Gralu). Napisao ju je Chretien de Troyes, koji je u nekom neznanom svojstvu boravio na dvoru grofa Champagne.
Malo toga je poznato o životu Chretiena, no s dvorom Champagne bio je povezan i prije nego što je napisao romansu o Gralu, što se vidi iz više djela koja je posvetio Mariji, grofici Champagne. Nizom dvorskih romansi, među kojima je i jedna koja govori o Lancelotu i u kojoj se Gral ne spominje, Chretien je osamdesetih godina dvanaestog stoljeća postao vrlo priznat autor. Moglo se očekivati da će na sličan način nastaviti i poslije, no prije kraja života posvetio se novoj, do tada neistraženoj temi. Tako se sveti Gral, kakvim ga danas poznajemo,
službeno po prvi put pojavio u kulturi i svijesti Zapada.
