tit, tit, tit, tut, tut, tut

Autor hyperblogger | 30 Jan, 2008

Ustajem, palim radio, slušam oglase za posao:

- traže se mlade devojke, sa poznavanjem rada na 

računaru, atraktivnog izgleda.... bljah, to mogu da preskočim...

- traži se komercijalista, poznavanje rada na racunaru, b kategorija,

hm... daj da pozovem...

"Dobar dan..."

"Dobar dan...."

"Zovem zbog oglasa za posao...."

"Dođite na adresu .....ako možete odmah".

Ajd, sređujem se na brzaka, odlazim... pozdravljamo se,

kreće otprilike ista priča kao i preko telefona.... kad će gazda meni:

Ali, znate, ima samo jedan problem, jako mi je žao što sam

vas uznemiravao, ali mi zapravo trebamo momka, radnika... razumete...

Naravno da razumem, ali to ste mogli i preko telefona da mi kažete,

posle svega,mislim da je bilo očigledno da sam žensko...

U glavi opet onaj zvuk, tut tut, tut, tit...

Više nego poražena, odvlačim se kući... čekam one oglase od

16.35h...

Spisak se nastavlja dalje:

radnice traže: butik Ibis ( opet.... valjda zato što nikome do sada

nisu isplatili platu, nego ih sve drže na probnom radu pa onda

konstatuju da ne ispunjavaju uslove - i tako već godinama);

diskoteka Bella ( obavezan prefiks: mlade, atraktivne, takođe

retko kome isplate zaradu...);

hm... opet ništa....

Tut, tut, tut...

Ne spava mi se, odvlačim se u penzionersku šetnju oko sportske

hale... hladno je, ali nekako mi je od toga lakše... usput

pokušavam da kao i u poslednjih par godina uspostavim

"telefonsku vezu" sa Bogom, zahvaljujem mu na hlebu

nasušnom, i molim ga da mi da snage da izdržim dalje

i da se hrabro suočim sa njegovom voljom...

Može li malo pomoći, Gospode?

Opet: tut, tut, tut...

Odlazim mrzovoljna na spavanje, s nadom biće bolje sutra...

Ustajem, palim komp, da proverim da nije možda stigao odgovor

na neki od one gomile konkursa na koje sam se prijavila...

Ništa...

Zovem fakultet da pitam hoće li se konačno smilovati da mi

daju diplomu ( ne ono uverenje o diplomi koje sam primila i

koje je pre par dana isteklo, nego onu pravu koju sam platila

ravno 200eura)...

Mrzovoljna službenica kojoj se pored mene verovatno na glavu

popelo još 400 studenata koji nisu dobili diplomu, odgovora:

"Ne znam, pojma nemam... kad bude, tad."

"Pa dobro, Lidija, a šta ste rešili u vezi specijalističkih

studija, da li će ih ipak biti ili ćete mi vratiti onih 20 000 dinara?"

"Ne znam...."

"Znate li da prema statutu fakulteta morate da mi date diplomu

i da kasnite već 3 nedelje...."

"Pa znaš, Anđela..."

"Ne znam...."

Spuštam slušalicu da bih je preduhitrila...

Opet tut, tut, tit,tit...

Palim radio, neka emisija... sluzbenica socijalnog drži

pridiku kako žena mora da poštuje samu sebe,

da neguje svoje JA, da ne dozvoli da bude potlačena...

Hah! Ista ona službenica koju dragi suprug maltretira javno

u lokalnom supermarketu, naočigled svih ljudi, urlajući na nju

da je glupa kokoška... Ne znam da li da se smejem ili da plačem.

Uključujem MSN, vidim dugogodišnji drugar online, drugovali smo

i mnogo štošta delili... žalim mu se, očekujem podršku ili barem

razumevanje... kad će nakon svega on meni:

"E pa, tako ti i treba i svima vama u Srbiji koji glasate za Tadića...

ako vam je... sami ste krivi što živite ko dripci..."

Hm, to mi kaže osoba sa kojom sam podelila toliko dobra i zla,

barem ovako virtualno... osoba koja mi se žalila kako se

poniženo oseća kao građanin drugog reda...ah neću o tome.

Hvala bato, brišem ga sa MSN liste... dve godine bačene u prazno.

Opet tut, tut, tut...

Zvoni fiksni telefon, zovu iz stranke D. nije ni bitno, da pitaju

kako se osećam... kako živim... i da li ću u nedelju izaći da glasam,

i za koga... hm... valjda ih ovo poslednje najviše i zanima.

Izvinite, da vas pitam, kažem ja, a zašto se do sad niste

interesovali za to kako živim i šta radim?

Tišina... Paa... znate....

Znam... tut, tut, tut....

Znam....mlada sam, ne bih trebala da posustajem, život je ispred mene,

imam za šta da se borim... ali treba da mi da ponekad "podignem

slušalicu"i ne čujem ovo tut, tut, tut...

Nisam pesimista, već optimista sa lošim iskustvom.... takav je

valjda život, šta da se radi.

E, baš vam hvala... ni za šta!

Autor hyperblogger | 18 Jan, 2008

Marfijev zakon kaže: Ako nešto krene dobro, završiće se

loše... Ako nešto krene loše, završiće se još gore.... I tako,

7 dana nisam imala vezu sa netom! Why? Jednostavno,

router-modem koji ja imam (Sagem) ima običaj da iz čista mira

zaglupi, a kako u Zaječaru ima svega 2 majstora koji se 

bave otklanjanjem kvarova, nijedan od njih nije mogao da

se dovuče da kvar otkloni. Na kraju su se smilovali da mi

u telefonskom razgovoru odgovore na par pitanja, pa sam 

kvar otklonila sama.

Eh, ajde rekoh, nema veze, i tako sam internet džanki, 

par dana bez interneta mi neće škoditi, i rekoh daj

da odem na svoj youtube nalog da pogledam par videa i

da se nasmejem malo, kad oćeš... cvrc. Neko je išao i 

sistematski flagovao sve moje video snimke, eto ugrožavam

mu autorska prava i moj youtube account je suspendovan.

A taman sam dočekala 200.000 gledaoca! Mislim, pa zar

od onoliko korisnika koji postavljaju video klipove iz 

filmova, crtaća, spotove i tv reklame samo ja kršim nečija

autorska prava? Pobogu... toliko ima videa koji krše

pravila youtube-a, ali oni izgleda nikome ne smetaju...

Osećam se tako odvratno, jer ima dosta mojih ličnih

snimaka kojima sad ne mogu da pristupim, niti ih imam 

u originalu. Katastrofa...

Ponekad jednostavno imam utisak da su svi i sve protiv mene.

No, valjda život ide dalje... 

Volim vas i pozdravljam sve. 

TRI DOBRA RAZLOGA

Autor hyperblogger | 11 Jan, 2008

Šta vi mislite o tome? Da li nam je u prirodi da lepotu baziramo

na patnji? Da li je to neki naš prirodni sadizam? 

Meni je nekako mrska ideja mučenja tih jadnih stvorenja,

divljačka... gotovo pećinska...

Šta vi mislite o tome, drage moje blogerke, i dragi moji

blogeri? 

GLOOMY SUNDAY

Autor hyperblogger | 8 Jan, 2008

Eto ti sad... Izgleda da budale vladaju svetom! Urgh!

Odmah da kažem: samoja_01 nije lepo to što ideš, samo da znaš!

Ajde, ko će sad mene da voli ovako tešku i dosadnu?

Kao drugo, ako ko slučajno uputi kakav pogrdan, maliciozan, zao,

plitak,  ili na bilo koji drugi način uvredljiv komentar, odmah da znate

da nisam ja!

A za sve dobre ljude ovog bloga, najave odlaska ekipe koja je duša

ovog bloga me je baš rastužila... Nemojte ljudi, ljubim vas...

Ako već morate da idete, nemojte reći zbogom, recite doviđenja...

Da znam da ćete se vratiti! Ljubim vas... sve...

I svima vama posvećujem ovu pesmu, poslušajte je...

a posebno je posvećujem Tužnoj, jer ona je nekako... 

tako krhka, da je nemoguće ne voleti je...

LJubim vas! 

P.S Za prijatelj Vastaga i za sve one koji divane i razumeju,

posvećujem pesmu u ovoj verziji...

 

božić, asteroid i blaga panika

Autor hyperblogger | 7 Jan, 2008

Hristos se rodi!

Sretan vam Božić.

Ja sam se, protivno svim dobrim božićnim običajima,

uspavala... kažu stari: ne valja.... šta da radim...

Biću bolja, naredne godine...

Elem, ovih dana dobar broj ljudi uhvatila je panika zbog

najave da postoji dobra šansa da će u Mars udariti asteroid

prilično zamašan... Neki spekulišu da bi to moglo imati posledice

i po planetu na kojoj živimo, a neki da je sve to samo 

trik NASA-e koja uvek ima neku senzacionalnu vest u rukavu.

Ne znam šta da kažem, pročitajte vest, pa mi recite

šta vi mislite, hoće li udariti ili ne?

http://www.msnbc.msn.com/id/22350742/