PAZI, UJEDAM!
Autor hyperblogger | 13 Avg, 2007
Eh, drage moje dame i damice, često slušam priče mojih drugarica koje se žale
da su u PMS-u nervozne do bola, toliko da ih i najmanja provokacija izbaci iz
takta.
Naravno, neretko slušam i priče njihovih, a boga mi, i moje mame, koje kažu
da se u njihovo vreme za PMS nije znalo, i da smo mi kenjkava generacija...
Ja sam u PMS-u u fazi duboke depresije... radije bih bila agresivna i gnevna
na ceo svet..... no, šta da se radi.
Kako stvari stoje sa vama?
Guys, feel free to comment - da li je i vama nekad preseo dan zbog famoznog
PMS-a?
Pa i jesmo kenjkavi :) Znam kad mi dodju te zhute minute pa se iskontrolishem.. uostalom, najgore shto mozhe da se desi je da prasnem koji put i prejedem se slatkog. U stvari, volim da uzhivam u tim danima. Kenjkava sam, mazna, sve mije teshko, hocu a necu, ne znam shta bih.. onda sam razmazhena i probirljiva, lenja i kao od neke shecerne (slatke) bolesti bolesna.. tek toliko da svi oko mene znaju da moraju - ili da me paze, ili da me se chuvaju. I paze me, bogami :) Kako je bilo i kako se to prezhivljavalo (pra)starim danima, prelepo je opisano u knjizi "Crveni shator", Anite Dajamant.
Autor cupavi 13 Avg 2007, 11:05