AMERIČKI SAN - STUDENTSKE MUKE
Autor hyperblogger | 14 Jun, 2008
Čuvena šema "radi preko leta u Americi" veoma je popularna u poslednje vreme, barem ovde u Timočkoj krajini, i mnogi koje poznajem razmišljali su o tome da svoj budžet popune upravo na ovaj način. Neke je sprečio strah od neizvesnog, od velike zemlje, stranih lica i ljuda, a neke je sprečila činjenica da nisu mogli da sakupe oko 2000 eura koliko prosečno izađe odlazak preko jedne od agencija koje nude odlazak u SAD i druge zemlje sveta....
Elem, moj drug Bojan je morao da ode, nije imao izbora, ni vremena za strah, ni za razmišljanje, sakupljao je novac veoma temeljno... Zašto u SAD? Jednostavno, ostao je nedavno bez oca, a majci je potrebna operacija... duga priča, sve u svemu, muka...
Prijavio se u agenciju UNITED WORK AND TRAVEL koja je tobože na dobrom glasu i veoma uspešno to radi godinama ( tako barem kažu ljudi, i barem tako je kazao naš zajednički prijatelj koji radi kao promoter te agencije: ma drugari, pa da je nešto loše rekao bi vam, majke mi ), da bi dobio posao spasioca na bazenu ( a kad se samo setim da sam ga ja učila da pliva :) hehe... dođe mi da zaplačem ).... računao na to da naš kolega, dakle, naš prijatelj radi za tu agenciju, pa će imati i dodatni plus i duplo veću šansu da će dobro proći.
Odlazio je na pripreme na bazene, vežbao, držao dijetu da skine koje kilce, na jedvite jade skupio potreban novac, i kada je čuo da je dobio vizu, spakovao je kofere. Teško mi je palo što ide, dobri smo drugari... ali poželela sam mu sretan put, sve najbolje i poručila da mi se što pre javi...
Javio se danas...
Prema planu trebalo da je da posao dobiju preko ruskog studentskog centra sa kojima je agencija UNITED WORK AND TRAVEL sve sredila.... Prespavali su, i krenuli ka studentskom centru , kad tamo: Žao nam je ali vas nema na spisku! Ne možemo da vam pomognemo... Molimo vas napustite centar.
Omg!
Pozvao je menadžera agencije, inače momka koga zna od malih nogu, računajući na pomoć a dobio je samo: Brate, ne mogu da ti pomognem.
I tako se on i njegovih dvoje sapatnika našlo na cedilu... skupili su ono nešto siće u džepovima i iznajmili sobu... Šta sada? Obećanog posla nema... Para nema... Našli su neke dnevne poslove,kao pomoć da bi skupili nešto novca za klopu.
Otišao je u internet kafe i krenuo da šalje mailove kao lud... celu noć.... ljudima za koje je znao da imaju poznanike u inostranstvu, nadajući se da će se naći neko ko će biti voljan da mu pomogne.
Napokon, posle prave drame, posle neprospavane noći i iskidanih živaca, stigao je mail: imamo prijatelje u Vašingtonu, pomoćiće.
Sa tri sapa(u)tnika obreo se u Vašingtonu, umorni, gladni , razočarani, ali još uvek sa snažnom voljom da ostanu i zarade novce zbog kojih su i došli... uspeli su da pronađu posliće i sada žive u nekoj iznajmljenoj pomoćnoj kućici u Vašingtonu. Kuća tesna, ali srećom saputnici nisu besni. Kako se ispostavlja( doduše nije 100% proverena informacija): ta agencija je dospela na crnu listu američke ambasade... ako je tako,onda mislim stvarno ( znam da će mnogi sada kazati, pa trebao je da proveri, ali eto... kad računaš na reč i prijateljstvo).
Počela sam da plačem. Žao mi je, ne samo njega, mog prijatelja, koji je sad tamo preko, daleko, sam, prepušten sebi, volji dobrih ljudi, i prevaren.... već i zbog onoga u šta nas je ovo vreme pretvorilo... i zbog toga što je danas bukvalno hendikep biti siromašan , zbog toga što je život tako nepravedan...
Boki, druže... držim ti fige... Drži se... Nedostaješ mi puno.
Zaista je tuzno cuti ovako nesto. To je i jedan od razloga zasto se ja ne bih lako odlucio na takav neki put iz razloga sto je sve to jako neprovereno, jednostavno, Srbija je ovo, takve stvari se desavaju. Oni su uspeli da se snadju, snasao bih se i ja, ali se mnogo vise izgubi nego sto se dobije nazalost. Da su takve stvari sigurne, ni po jada, ali ovako...
Autor amater 14 Jun 2008, 18:10