MOJA MILENA...
Autor hyperblogger | 25 Jun, 2008
Povučena, tiha... sa likom jedne od onih junakinja iz ruskih romana koje ne govore mnogo i često, ali kada govore iznose životne mudrosti... kojima je namenjena tužna sudbina, koju hrabro nose na svojim tanušnim i slabim plećima i u kojoj ne vide kaznu, već priliku da se nešto nauči... ne žale se, sem ponekad, same sebi i nikome više, ili možda kakvom starom, ishabanom plišanom medi, ramu slike starog prijatelja...
Bledoga lika, crnih kao gar, uvek blago izvijenih obrva, i isto tako crnih očiju koje imaju sposobnost da odražavaju nebo po lepom danu, ali i strašnu oluju... sa blagom dozom sete, ali bez objašnjenja šta je njen izvor... usana koje nisu ni odveć rumene, ni odveć blede... koje uvek ostavljaju utisak da se spremaš da nešto kažeš, koje daju težinu svakoj tvojoj reči...
Sećam se trenutaka koje smo provele zajedno - kada sam ti pomagala u suterenu, u onoj maloj sobi da prvi put središ obrve, one maramice namočene toplom vodom i stare pincete... toliko su mi se tresle ruke da sam te prvo uštinula za kapak, tako da si još malo zagrebla po plafonu... htela sam da umrem od stida što sam nespretna, a ti si sve to propratila jednim: khm, pa dobro, nema veze, sad znamo šta nisu obrve... :)
Sećam se tvog malecnog brata Viktora koji je pravio haos, krao kada ga niko ne gleda hleb sa simsa namenjen golubovima i crtao po tapetama i tvojim belim bluzama sve i svašta...
Sećam se kada si me vodila na koncert Đoleta Balaševića, kada smo zagrljene pevale , dobacivale Gaboru Bunforu da je parče i smejale se forama o depresiji međ Lalama i udaljenosti Zaječara od Beograda i ostalih svetskih metropola.
Sećam se i naših svađa, bile su strašne...
Sećam se i kada smo polako počele da se udaljavamo jedna od druge, kada smo se polako okrenuli drugim ljudima, kada više nismo obavezno jedna drugoj slale čestitku za rođendan, kada se više nismo čule SMS-om barem jednom mesečno...
Videla sam te izdaleka prošle godine,nisi se nimalo promenila... bar mi se tako čini... pozvala sam te.... nisi se okrenula, bila si u gužvi....
Ne znam gde si sada tačno, pretpostvaljam , ali nisam sigurna, ali znam da ti je danas 24. rođendan... :) ehej... moja Milena, 24.!
Zato danas na mom blogu pesme samo za tebe, one koje voliš. Još se sećam....
Želim ti svako dobro... i sretan, najsretniji rođendan na svetu, ma gde bila.
Ti si stvarno prijatelj, kakvog će retko ko naći. Ova priča mi je jako poznata. Doživeo sam to sa nekim osobama. Nekada mi bude jako žao zbog toga, a nekad kažem da nije bilo toga ne bi bilo ni ovih novih prijatelja oko mene.
Autor glumac 25 Jun 2008, 17:24Milena, srećan rodjendan, ako čitaš ovo!!!