poljoHajper ilegal :)
Autor hyperblogger | 4 Jul, 2008Verujte mi na reč, nije u pitanju paranoja, niti egomanijašluk, stvarno ima dana kada me ljudi gledaju i prema meni se ophode tako da neminovno izazovu taj osećaj u meni... Kada dođu ti dani, ja na leđa nabacim moj stari, od džaka sašiveni ranac i "zdimim", nestanem, pretvorim se u ilegalca... ne može me naći niko i ni po koju cenu , jer to i ne želim... to su moji dani, neophodni za punjenje baterija... tako je i bilo u proteklim danima... nije me bilo jer sam se nekoliko dana uzastopno osećala baš "onako"... Jednostavno, nakupilo se previše umora... previše sumornih stvari (jedna od kapi koje su prelile čašu bilo je obaveštenje prijatelja veterinara 28. juna: tvoj mali Meda ima štenećak,doduše atipični i ako pregura 7 dana, imaće doživotni imunitet... i tako je on tinjao meni pred očima... nisam htela da unosim lošu energiju pa sačekala rasplet ...dobra je vest da je preživeo, doduše sav jadan, mršav kao prutić, toliko da mi je žalosno da prikažem slike ovde... ali tih nekoliko dana bilo je tako naporno, tako teško...sećam se straha koji sam osećala svaki put kada okrenem broj da pitam kako je )...
Bilo mi je potrebno bekstvo u neki drugi, moj svet... lutanje...
I zato lutala sam, po okolnim brdima, šumama, dolinama... vraćala se prašnjavih cipela, i smirenog duha... uostalom, evo slika pa se i sami uverite u moć koju ima priroda...
( pritiskanjem malog plusića u levom uglu ubrzavate kretanje fotografija :) tek da se zna )
Čarobno, zar ne? Trudila sam se da u svaku fotografiju unesem makar tračak energije koji sam ja osetila u tom trenutku... pokušala sam da prigrabim moć trenutka i podelim je sa vama - nadam se i mislim da sam uspela...
Elem, osim što sam se posvetila prirodi, i svim njenim čudima i lepotima, postala sam pravi poljoprivrednik ( kopala sam bašte, polivala, plevila, brala voće i tikvice... ) hihi... nemate pojma koliko je meni samoj smešna takva pomisao... ali jedno vam moram reći, prijalo mi je... :) verujte mi na reč. Zovite me poljo-Hajper, slobodno :) jer nekako se tako i osećam ... podelila bih sa vama slike, no nisu hteli da me slikaju :(
No, nebitno... želim da ovaj post iskoristim kako bih iskazala zahvalnost našoj dragoj Elli73 :) zašto... evo pojašnjenja ( doduše, neko će se možda smejati, ali za mene je to velika stvar ):
Draga ella73, hvala na podršci :), na tome što si me pokrenula :) čvrsto verujem da bez tebe ne bih uspela u tome... ( opet, možda će neko kazati : kakav uspeh pa to je katastrofa, ali svetu se ne može ugoditi )... jednostavno, mislim da bez tebe i energije koju širiš ne bih osetila ono krc u sebi.... i znam i osećam da ću nastaviti ovako, dok ne ostvarim zamisao zacrtanu gore u hederu ovog bloga :)
Takođe, želim da se zahvalim i gdinu Miši na poverenom mi resoru ekonomije :), gosn Baladaševiću što mi je čuvao blog :), i svima vama koji ste tu...jer bez vas... pa , bilo bi mi nekako pusto :)
Uz čestitke Cicilly na položenom prijemnom i maloj tužnoj Zvezdi što je postala prava mala poslovna damica :) pozdravljam vas i idem da na terasi uživam u oluji koja nailazi... Ljubim vas.
P.s svima koji iščekuje dajem obećanje da se u najbržem mogućem roku bacam na dovršavanje priče koju sam započela :)
i kod tebe oluja , evo kod mene se smirilo ... letnje oluje nikad ne zvone na vrata
Autor vladica 04 Jul 2008, 21:42