"Grafitna" ljubav i ružne reči...
Autor hyperblogger | 14 Avg, 2008Kada je prošle godine grad osvanuo ispisan gomilom grafita koje je jedan gnevan i ljubomoran muž uputio svojoj ženi, ceo grad je bio u šoku. Pričalo se o tome, u redu u pošti, na pijaci, u srednjoškolskom centru, za stolom... gurkali su se ljudi laktovima, pokazivali glavom na njega i nju... i posle nekog vremena prašina se slegla. Neko je jednostavno proširio misao da je ostarelom maratoncu mozak prokuvao, čim je postupio tako.
Grafiti su ostali. I dan danas se niko nije dosetio da ih prefarba, ostali su kao uspomena na jednu ljubav.
Kada je malo posle toga neko rešio da zagorča odlazak u diskoteku svojoj devojci tako što je preko puta ulaza, ogromnim slovima ispisao šta misli o njoj... i to je bio mega blam... opet se laktalo i pričalo... i opet je ostao na licu grada još jedan spomen o ljubavi... ako se to ljubavlju i može nazvati.
A onda, nekako je to iskazivanje "ljubavi" postalo moderno... ljubomorne devojke su se dale na posao, odbačeni momci takođe....
Ružnih reči je sve više... grafita isto.
A sećam se kada je pre 15 godina jedan momak napisao auto lakom rođendansku čestitku i izjavu ljubavi jednoj Lindi.... ih, kakav je to skandal podiglo među matorcima... a bilo je romantično na jedan rokerski način, baš u duhu grada Gitarijade...
A sada, više ljubav kao da nije ista... i grad je umoran... i ja....
Voli me nežno... zašto je to postalo tako otrcano?
jednog jutra sam ustala i na trotoaru ispred kuce sam nasla napisano obicnom kredom TREBAM TE...Kao zainat kisa je padala tog dana i kad sam se vratila toga vise nije bilo....ali ga jos uvek ima u mom srcu...i nije otrcano samo smo postali suvise hladni i gordi da priznamo da nam je stalo..lakse nam je da se vredjamo nego da priznamo da bi dali sve za jedno VOLIM TE
Autor casper 14 Avg 2008, 16:01