Nepovezano šaputanje
Autor hyperblogger | 22 Okt, 2008
Iščitavala sam misli zabeležene pre godinu dana ... otisak moje virtualne duše, kada bih ga ponovo utisnula bio bi dorijanovski zastrašujuće identičan... a neko reče jednom PANTA RHEI... I zbilja, možda se sve i menja, možda sam ja samo jedan od onih retkih koji odolevaju promenama...a možda samo vodim neobično dosadan život... ništa nije isključeno...
Ne, nisam smislila ništa novo, uprkos ćutanju u koje sam upala nisam došla ni do jedne originalne misli, ideje... a verujte mi na reč, provela sam noći i noći u dijalogu sama sa sobom, pokušavajući da razrešim neke sporove... dobar broj sporova jesam rešila, ali moram priznati da mi se nije dopalo baš svako rešenje - doduše, nisam sigurna kome bih mogla da uložim žalbu na presudu... pokušavala sam da je predam vasioni, višoj sili, ali čini mi se da, ako i jest nadležna za ta pitanja, onda nije nimalo ažurnija od naših zemaljskih slaveno-serbskih sudova.
U glavi nosim isti haos sa kojim sam i došla ovde... i dalje se osećam krhko kao one devojčice iz Sara Kej albuma... kada bih predstavila bojom svoju dušu bila bi to ona nestvarna boja različka...
Osećam se tako krhko... meni je lično smešan osećaj... tako mi je potreban zagrljaj, onaj koji teši, koji čini da se osećaš dobro,ali bojim se da bih se u takvom zagrljaju pretvorila u staklenu prašinu...
U jedno sam sigurna... u mom svetu postoji nekih mesec dana velika praznina, ona koju su popunjavali moji blogosaputnici....
Nedostajali ste mi puno, .... nedostajete mi još uvek...
Morala sam vam to reći...
Ja ti ne mogu reci glavu gore, sutra je novi dan, jer i sama znas da za neke tuge mora proci mnogo sutra dok se glava sama ne podigne, ali te od srca pozivam da se vratis , da tu muku podelimo.Da je usitnimo, tako cemo je lakse pobediti.:)
Autor casper 22 Okt 2008, 18:27