O suzama i sreći
Autor hyperblogger | 4 Dec, 2008
Javna je tajna da sam sklona suzama... posedujem univerzalnu vestinu da pronađem zrno emotivne prašine, ono koje je uzrok svake suze...
Nema me, nema , pa nestanem... kako to ima običaj da često kaže moj prijatelj.... istina, no , ako postoji dom duše, ako duša uopšte i ima potrebu za vantelesnom vikendicom, ja sam je ovde pronašla, pa tako povremeno naiđem da "pospremim"...
Jednom je jedan filozof kazao: sve je prolazno, samo je prolaznost neprolazna... nije mogao da predvidi mene, ja sam neprolazna na samo sebi svojstven način... moje tuge i razočarenja su neprolazna...
Juče je bio loš dan... još jedan poraz u nizu... padala je kiša, bilo je hladno... samo sam se obukla, izašla i krenula niz ulicu, prijao mi je osećaj ledene kiše na vrelom licu...osetila sam se,nalik Egziperijevom avijatičaru bogatom zbog te kiše - podsetila me je na Tužnu, na onu njenu čestu uzrečicu: volim da šetam po kiši, jer se tada ne vide suze.... i tuga je dobila drugu boju....
Ušuškala sam se u zagrljaju drugarice, ja ovako ogromna imala sam potrebu da neko zagrljajem oko mene izgradi kineski zid... ne , onaj koji mi je istinski bio potreban nije tu.... ali ono što čini ljubav tako veličanstvenom jeste činjenica da prija u bilo kom obliku, i da je srž njene energije ista...
I dalje se borim protiv mržnje... ne želim da postanem nalik onima zbog kojih plačem.... bio bi to najveći poraz koji bih ikada doživela....
***
Ono što ovaj siv svet čini vrednim življenja, jesu divni ljudi koje sam imala priliku da upoznam u proteklih mesec dana... u suštini, oni su tako različiti, tako drukčiji, prostorno udaljeni od mene i jedni od drugih... a opet tako isti, zbog onoga što nose u sebi... a nose moj mir...
Pitam se da li postoje zaista u ovom sivilu "ljudi u koloru" ili ih čarobni prah virtualnog prostora čini takvim... da li virtualni prostor reflektuje našu istinitu dušu, ili je fotošopuje...
Ne znam, ali prija mi....
***
Jutros je svanuo novi dan... i opet stiže jedan od onih sms-ova: jer sad ovo ono - ti si tužna a ja sretna... i prošlo mi je na blic samo kroz glavu: kap mastila dovoljna je da ovu kristalnu vodu učini mutnom... i rekoh: ne, i ja sam sretna... i čudno, ali izgovorena laž učinila je dobro, zaista sam se osetila sretnom .... Čudno... možda to i nije bila laž....
I za kraj fotka dana iz mog grada:
Naš smisao za reklamu je valjda neprevaziđen...
Ljubim vas.... zbog onoga što nosite u sebi....
sigurna sam da postoje "ljudi u koloru."Divno si ovo napisala,a reklama je zaista originalna,bas sam se nasmijala.Pozdrav
Autor grlica 04 Dec 2008, 19:32