MMS sa reke
Autor hyperblogger | 11 Dec, 2008Reka ima neku čudnu moć... i od detinjstva, kad god bih na srcu nosila tugu, prejaku, neizrecivu, spuštala bih se do reke i zagledana u valove nekako bih uspevala da svo to sivilo pretovorim u brod od papira ....odlazio bi daleko sekući talase, a ja bih ga u tišini pozdravila suzom ili setnim osmehom...
Danas sam sišla do reke... sedela na keju, zagledana u beli pesak... uprkos hladnoći nisam mogla odoleti potrebi da bosonoga potrčim po pesku... okretala sam se za sobom gledajući tragove, uživajuću u dodiru svakog zrnceta koje je presijavajući se na oskudnom suncu podsećalo na klasje žita, na detinjstvo, trčanje niz polja, po šinama.... na miris bundeve pomešan sa cimetom i korom mandarine...
Danas mi je više nego ikad bio potreban tvoj zagrljaj... više nego ikad mi je bilo potrebno da sagledaš koliko mi značiš... koliko su raznolike boje koje unosiš u moje sivilo....
I opet sam poželela da pronađem najnežnije reči ovog sveta... a jesam li uspela...
Reci mi da znam....
PONEKAD JE TEŠKO
...
SAGLEDATI OČIMA ONO ŠTO
SRCE OSEĆA...
Neizmerno... svakoga dana... sve više i više...
Neizmerno... svakog dana... sve vise...
Autor casper 11 Dec 2008, 07:12Stvarno za neke osecaje ne postoje dovoljno jake reci...