USB za virtualnu dušu
Autor hyperblogger | 25 Jul, 2008
Ti znaš da je moja omiljena boja rojal plava, da nosim crno i da me nervira to što mi ljudi često, videći me tako od glave do pete ucrnjenu, prilaze sa namerom da mi izjave saučešće, i to što onda moram da im pojašnjavam da nisam u žalosti... i to što me, kada utvrde da nisam, gledaju kao palu s Marsa, pitajući se zašto u svojoj mladosti oblačim se tako.
Znaš i da sam sklona suzama, da sam za svoje 23 već tuce puta doživela smak sveta, da imam svoje diskusije sa bogom, da sam u konfliktu sa svetom, sama sa sobom... da se u polutami sobe, dok sedim pogleda uperenog ka najmračnijoj tački, raširenih zenica svađam sa podstanarom u glavi koji odbija da se iseli, iako ga već stoti put opominjem da nije platio stanarinu... a on se eto poziva na pravo plodouživanja tog prostora, tu negde , ni sama ne znam gde, ali mislim negde između malog mozga i levog čeonog režnja...
Znaš i da volim prirodu, da nikada nisam jahala, a da ništa ne želim kao to... znaš i da u večitom kalendaru za moj znak stoji da će me ujesti pas, da ću imati ožiljak na telu od metala, da ću imati povredu glave i pasti sa konja... znaš i da su se sva ta proročanstva sem onog sa konjem ostvarila... da nikad nisam pojahala konja ne želeći da čikam sudbinu...da na svakoj saksiji u mojoj sobi uredno stoji ispisano ime tog mog ukućanina, kao da je ljudsko biće...
Da, poznaješ me, rekao bi neko... a znaš li kako u mojim nozdrvama miriše prva jutarnja kafa, moj jastuk... koje je boje bol koji se rodi tu na šaku pod vratom dok teče moja suza niz obraze, kako svaka vlat mišića u mom telu drhti u noćima kada osećam vakuum u srcu, kada osećam da će se na mene sručiti blatna lavina sa brda koja okružuju ovu moju maglovitu kotlinu... kada čujem kako treperi lišće starog hrasta koji odbrojava svoje dane u ulici 568 koraka udaljenoj od moga stana... Koje je boje ta bol? Znaš li ti?
Znaš li, iako sam za tebe nešto nalik velikom matrixu sa imenom, matičnim brojem i adresom, koliko mi je očajnički potrebno da svoju dušu, pa makar i virtualnu podelim sa tobom?
I gde je sad moj pilot, da nacrta kutiju u kojoj će biti usb kabl za virtualnu dušu? Koja je adresa servera na koji mogu da je uploadujem i darujem je tebi, svetu,nekome, bilo kome... samo da prekine tišina koja me guši.
Izgleda da je rezervisan samo za male prinčeve... za mene i meni nalik rezervisana je nada...
Ovo je fenomenalno!
Autor Covek X 25 Jul 2008, 23:12