IT FEELS GOOD 2 B LOVED
Autor hyperblogger | 24 Okt, 2007Izvinjavam se što me nije bilo, a obećala sam da ću da
se javim... čekala sam da se dogodi nešto lepo, pa da
stavim tačku na ona moja depresivna blebetanja.... čekala,
i desilo se...
Juče sam upoznala momka koga već godinu dana poznajem
preko neta - kolega sa faksa, samo iz Srpske, a studira u
Šapcu... i to sasvim slučajno.... sedeli smo u klubu faksa
u Zaječaru na par metara jedno od drugog, leđima okrenuti,
sasvim nesvesni prisustva... hehe, iako me brbljiva konobarica
koja me stalno nešto pita, dovikuje se nervira, po prvi put
mi je bilo drago što me je glasno pozvala imenom, jer ko zna
da li bi se Boki i ja upoznali... Šta reći o liku- legenda, nasmejan,
preciznije rečeno: smeje se bez pauze.... znam da je imao
neviđeno odvratnu sudbinu, a opet smeje se... i govori:
život je lep! Možda patetično zvuči, ali ne pamtim kada
mi se neko tako obradovao... (tale, ne budi ljubomorna!) i
to još "stranac"!
Ispričali se slatko, popili po kafu, zapalili po cigaretu (nemojte
me kuditi, al morala sam da zapalim!)... on na ispit - ja
sad drugaricom do uprave da izmuntam besplatno
školovanje za nju ( uspela sam i srce mi je puno!)
Uveče na kafu sa najboljom drugaricom iz srednje, koja
se zaklela da će me se odreći u novinama ako ne
popijemo kafu...
Jutros me budi sms - Vasa ( lik koga obožavam, prijatelj
iz Svrljiga i jedan od nekoliko dobrih ljudi na ovom svetu)
pita se što me nema... veli, nedostajem društu na
forumu svljižana... nisam imala vezu sa netom... i
nekako, osetila sam da mi nedostajete svi vi, i da će
mi sve ovo biti još lepše ako sa vama podelim radost
koju osećam....
I što bi rekao najlepši osmeh Republike Srpske - Boki Erić:
život je lep...
Volim vas, družino! Veliki pozdrav!
