IMA SE - MOŽE SE ( iliti : ALL THE THINGS YOU CAN'T DO IN ZAJEČAR WHEN YOU ARE BROKE )
Autor hyperblogger | 16 Jun, 2008
Sasvim obično nedeljno veče... Kafići dupke puni tipova koji su pobegli od kuće da bi na miru gledali fudbalske utakmice... Klinci i klinceze bleje oko čuvenog Konaka, penzioneri po starom dobrom običaju iz 60-tih godina furaju po korzou... u ekipicama od po 5-6...
Psi uredno dremaju po uređenim travnjacima,sklupčani.... nekolicina nastoji da se umili prolaznicima i dobije neku klopu...
Usred centra parkiran Rols Rojs... crno zlatni, sa felnama skupljim od dvosobnog stana u centru grada... Gazda po starom dobrom običaju kada je vozio tatinog fiću u gepeku drži svoj Armani sako...
Suvišno je valjda da pomenem da Rols izgleda kao da je upao negde u Bermudskom trouglu i pao posred Zaječara...
Naravno, sasvim diskretno pokušavam da se prišunjam i uslikam auto ( pod budnim okom svih ostalih prolaznika, gostiju kafića kojima je utakmica iznenada postala dosadna, pa i samog gazde... )...
Vraćam se sa pecivom i veknom hleba u kesi, po razlokanim trotoarima i nešto se mislim ( nimalo maliciozno verujte na reč ) : šta čovek treba da radi u zemlji Srbiji ( izuzev da bude udovica kakvog ratnog profitera ili estradna umetnica, da ne kažem pevaljka ) pa da pošteno ( ili barem iole pošteno) zaradi ovakav autić u napaćenoj zemlji kao što je ova i kakav je to uopšte trip akati Rols po razlokanim ulicama (sa rupama dovoljno velikim da u njih upadne i na licu mesta pogine slon?) samo da bi ga parkirao usred Zaječara ( mislim, nije valjda da se sve svodi samo na no: ima se pa se i može! )
Pretpostavljam da je liku lepo... i pretpostavljam da bi možda i bilo fino poživeti makar pola sata u svetu u kome možeš mnogo toga da priuštiš sebi...
Pretpostavljam da bi verovatno doživeo infarkt kada bih mu prišla i kazala: Čiko, daj mi jedan krug, vraćam se odmah! Ne samo zbog grešne pomisli da bih mogla da furam njegova kolica, nego i zato što je skupa sa vlasničkim listom za Rolsa kupio i večitu mladost i curu tačno 35 godina mlađu od sebe ( igrom slučaja "poznajem" i čiku i devojčicu mu ).
No, ne jaše konja onaj kome liči , nego onaj ko ga ima...
Šta sve ne možeš u Zaječaru kad si švorc?
Hm.... mnogo toga, ali ono što prvo moraš da naguraš u glavu da bi ostao živ i normalan jeste da se ne možeš nadati pojavljivanju neočekivane sile koja rešava stvar. Praktično rečeno: bolje kesa sa hlebom i pecivom u ruci, nego čika sa Rolsom na grani... :)
A šta sve ne možeš kad si pun kao brod?
Ne možeš se nadati da čak i tvoji najbolji "prijatelji" neće iza leđa kazati da si pedofilski smrad i guzičar.... (prema tome, podložan si ogovaranju, mržnji, preziru, i svemu ostalom baš kao i običan smrtnik)...
Rečima čuvenog Ingmara Bergmana: "Kako god se okreneš, zadnjica ti ostaje otpozadi"...
Dragi moji blogeri, želim vam laku noć... i miran san... To barem možemo sebi priuštiti.
Fino receno...
Autor cicilly 16 Jun 2008, 00:57Moram reci zivim u jos manjem gradu od Zajecara... a verujem da kod nas ima duplo vise rolsova, bmw-a i passata i mercedesa... tuga ziva ko ih sve vozi...
Pitas zasto je dosao u Zajecar i parikirao ga... hehe pa zato sto tamo odakle je dosao deca takve dobijaju za 16-ti rodjendan... ovde je on Lafcina, na koga se eto lepe devojcurci kojima je jezik a bogami i oci veci od pameti...
Grozim se takvih likova... jednom mi je jedan prisao i nesto u stilu: lutko bil' da se provozamo mojim... bla, bla... samo sto mu se nisam ispovracala u facu... i uzivam da takvima koji misli da imaju svet umalo spustam... znam da sam zao.. al' jbga...
I 500 puta mi je bolje i lepse da sa najboljom drugaricom odem u park, gde nikome ne smetamo, da podelimo sok i cokoladicu i da se site izljuljamo i izklackamo... a ne da sedim u kaficu i poziram cekajuci da me neki od ovakih imbecila startuje...
Fuj mi je bre sve to... bljak i fuj zilion puta...