Takotrebanje
Autor hyperblogger | 25 Feb, 2011
Znam da pravila moraju da postoje - ja sam buntovnik, ne anarhista.
Znam da neki red mora da se zna - ja sam slobodnog duha, a ne brod bez sidra i kormila.
Znam da ponekad mora i da se prećuti - ja sam govornik, a ne potočara-vodenica.
Znam i da mnogo toga ne znam...
Ipak...
Nijedno tvoje "tako-treba" neće me sprečiti da zaplačem kada mi se plače: na ulici, u vozu, sama ili u društvu...da ne marim što mi je šminka razmazana,a oči crvene...
Da se naglas nasmejem, onako: "pffff hahahahhaha" :), i nepovezano govorim u pokušaju da ti pojasnim šta je smešno, smejući se sve više i više što ne mogu da dođem do reči...
Neće me sprečiti da ne dozvolim da mi potkrate duh, samo zato što štrči ili odbija da se opegla, da bude uštirkam...fin i namazan...
Ako poželim da se izujem i bosa trčim po pesku, hodam ulicama grada po vrelom asfaltu, balansiram na ivici trotoara, ili pređem ulicu skačući sa štrafte na štraftu na pešačkom - to ću i uraditi, neću čekati na tvoju dozvolu, neću čekati da tamo neka poznata ličnost to uradi, pa da ceo svet odjednom proglasi to modnim hitom i normalnim.
Neću da se udam, jer mi je vreme i jer tako treba...odbijam to!
Neću da mislim kako mi se kaže, jer neko tvrdi da je to prava stvar, hoću da osetim da jeste tako - da upotrebim mozak, mesto da ga čuvam za crne dane...nije sapun, neće se potrošiti.
Neću da ne osećam da sam živa i pravim se da uživam u tome, želim da dišem punim plućima.
I što se to bilo koga tiče?
Kome to smetaju moji izleti, moji probni letovi do zvezda, moji snovi i dete u meni?
Ti si slobodan da ideš svojim putem, da me ignorišeš i ne budeš mi drug...čini kako ti drago...
Ja biram da koračam ponosno, uspravno i hrabro.
" tako treba" postoji samo u recniku budala...
Jedino "tako treba" koje priznajem sakriveno je u " ja tako zelim"
Pozdrav!
Autor stepskivuk 25 Feb 2011, 10:39