O (ljudskoj?) gluposti...

Autor hyperblogger | 25 Jul, 2008

 

 

* Što si gluplji, više para imaš...

Da li ste primetili da najgluplji ljudi uvek dospeju na najviše društvene položaje? Ovo je oduvek bilo svima poznato, a sada može i matematički da se dokaže!
( Svaka čast izuzecima,ako ih ima... ali valja imati na umu da oni samo potvrđuju pravilo ).
 

Da bi to uradili, za početne pretpostavke uzećemo sledeća dva, često korisćena postulata:

1. Znanje je moć.
2. Vreme je novac
.

Kao sto svi znamo:         P = A / T
tj.
Moć (P) = Rad (A) / Vreme (T)

Kako je:  Znanje = Moć ; Vreme = Novac

onda je: Znanje = Rad / Novac

Odatle:  Novac = Rad / Znanje

Dakle, kada Znanje teži nuli, Novac teži beskonačnosti, bez obzira koliko Rada je uloženo.

Zaključak:

Što manje znate, više para imate !

Preporuka: 

Zarad uspeha naredne generacije izvršite transorbitalnu lobotomiju. 

( Za uspeh ove metode ne autor ovog bloga ne snosi odgovornost! )

 ___________________________________________________________________________

*Njegovo veličanstvo GLUPI I RADOZNALI POTROŠAČ 

 

Ako vam je potreban dokaz koji potkrepljuje Darvinovu tvrdnju da ljudi ( barem pojedinci, ako ne cela rasa ) potiču od majmuna, evo vam primera stvarnih natpisa na pakovanjima različitih proizvoda ( tamo su dospeli zahvaljujući  radoznalosti i uspešnoj intervenciji advokata u sudskim procesima):

  • Na kutiji fena za kosu marke "Sears":"Ne koristiti dok spavate"
  • Na omotu sapuna "Dial":"Koristiti kao običan sapun"
  • Na "Swanson" zamrznutim jelima:"Savet: pre serviranja odmrznuti."
  • (U nekom hotelu) na nepromočivoj kapi za tuširanje:"Napravljeno za jednu glavu"
  • Na "Tesco's Tiramisu" sladoledu:"Ne okreći dno na gore" (štampano na dnu kutije!)
  • Na "Marks & Spencer" zamrznutom pecivu:"Pecivo će biti toplo nakon zagrevanja"
  • Na kutiji "Rowenta" pegle:"Ne peglati odeću na telu"
  • Na korejskom kuhinjskom nožu:"Upozorenje! Držati >>izvan<< dece"
  • Na pakovanju kineskih ukrasnih sijalica za jelku:"Isključivo za upotrebu u zatvorenom ili otvorenom prostoru"
  • Na japanskom tosteru:"Ne upotrebljavati u druge svrhe" (Imam gomilu ideja o tome kako se može upotrebiti u druge svrhe, a očigledno nisam jedina)
  • Na paketiću "Sainsbury's" kikirikija:"Upozorenje: nije izvađen iz čaure."
  • Na "American Airlines" paketiću kikirikija:"Uputstvo: Otvorite paketić, jedite kikiriki."
  • Na švedskoj motornoj testeri:"Ne pokušavajte da zaustavite testeru rukama ili genitalijama." (Ovi izgleda prodaju kućni set za kastraciju)
  • Na dečijem kostimu "Supermen":"Nošenje ovog kostima vam ne daje moć da letite."
ŽIVELA MAJKA PRIRODA!
BLAŽENA NEK JE GLUPOST! 
 DOBAR VAM DAN, BLOGERI MOJI DRAGI!

SKULPTURA OD LEDA

Autor hyperblogger | 24 Jul, 2008

Pamtim dan kada si u kofere upakovao tri godine, četiri meseca i jedanaest dana. Svaki dan brižljivo si odvojio prozirnom folijom u mirisu nevena, tvoje sveže opeglane košulje, mogl laka za nokte... vina sa cimetom koje smo pili... naših od strasti užarenih i u jedno spojenih tela.

Za tobom je ostala jedina stvar koju nisam želela dobiti za uspomenu:  oproštajni izgovor za tvoje neverstvo...

Da je uramljena slika, pa da je svom silinom bacim, razbijem o zid, pocepam fotografiju i bosonoga gazeći po staklenoj prašini kapima krvi da ispišem sagu o smrti jedne ljubavi... Ne! Ostavio si samo sivi, glupi, bezlični i bestelesni izgovor - proklet bio!

Prokleta i ja sa tobom. Namesto da dopustim ponosu da na živo rastrgne sećanje na tebe, samoljublju da te okuje i prstom pokaže ka gubilištu, nagonu za preživljavanje da povuče ručicu giljotine - ja sam dopustila sumnji da me ubedi da sam ja kriva!

Tako sam počela da sakupljam suze. Isprva krišom, krijući ih čak i sama od sebe, a potom potpuno bestidno.  Svakoj sam dala ime, svaka je imala svoj broj, čas rođenja i težinu - jednako kao i da je ljudsko biće. Ispunjavale su moju svakodnevicu i činile da se osećam dobro u ulozi pokajnika i žrtve, one su bile moj kristalasti kostret - ranjavale su duboko u dušu i telo puštajući da se krv sleva na oltar  boga koji ne prašta...

A onda, jednog sunčanog dana, slučajno sam te srela, smešio si se i grlio je ... ljubio... poigravao se zlatom njene kose, trljao njene dlanove... svim telom osluškivao otkucaje njenog srca... šaputao si joj tiho, a ona se smešila... i u mom srcu zavladala je zima. Suze su počele da se lede, ledila ih je ljubav preobraćena u mržnju... rasle su u ogroman breg.... klesala sam pogrdnim rečima, kletvama tvoju skulpturu od leda... suze koje nisu izašle iz srca ledile su se u njemu stvarajući naprsline... 

Pokušavalo je Sunce da rastopi led, nailazili su planinari u nameri da osvoje planinu i oteraju večitu zimu... nije vredelo, stradavali su ni ne videći vrha... 

Tvoja skulptura je napredovala, jasno se ocrtavala svaka bora, nit u dužici oka, pakost u kutovima usana... dečaštvo u nemirnim pramenovima kose... mržnja je postala sve, smisao, vazduh koji dišem... Živela sam tako satima, danima...

*** 

Jedne ponoći, prolomio se potmuli zvuk kroz tišinu i nemi vrisak pomerio je na tren celu vasionu, na samo treptaj oka nastala je potpuna tišina - srce se pretvorilo u gomilu krhotina... oči koje su te nekada gledale strastveno izgubile su sjaj, ugasilo se svetlo u njima... svet je prestao da postoji... jedna suza krenula je iz oka... i zastala na sredini obraza na tren, da bi se slila u kut usana... bila je tako gorka, kao da je sva tuga sveta stala u nju.... i stajala sam tako uplašena, sama... bez snage da zakoračim ka stidljivom, slabašnom zraku koji se probijao kroz tminu, bez prijatelja koji bi u svojim dlanovima sakupio i odledio ostatke onoga što je nekad bilo srce...

Plašim se samoće, ali usamljenosti nema leka...
 

ZAŠTO SE TREBA SMEJATI...

Autor hyperblogger | 23 Jul, 2008

Osmeh je muzika duše... to je drevna mudrost kojoj nema premca i ne može se osporiti - nije teorija, ni teorema, već aksioma... svako dokazivanje ostaje s druge strane vrata, pa neka tamo kvari raspoloženje i nervozno tupka nogom o pod dok sluša simfoniju duša kako muzicira.

Elem, naučnici su, generalno gledano, čudni ljudi sa sklonošću ka tome da u jaju traže dlaku, ispravljaju krive Drine, i utvrđuju kako se reka Amazon odnosi u ispravljenoj dužini prema svojoj meandrisanoj dužini ( a odnosi se tacno Pi puta u korist ove ispravljene... za slučaj da vas zanima )... i generalno, volim da mnogo toga što kažu uzmem sa zadrškom, al jedno istraživanje im neću sporiti:

Brojna istraživanja su pokazala da posmatranje fotografija nasmejanih ljudi izaziva lučenje „hormona sreće“, dok posmatranje fotografija tužnih, namrštenih ljudi izaziva upravo suprotan efekat, odnosno blagu depresiju.
Takođe, osmeh ima pozitivan uticaj i na opšte zdravstveno stanje: iskreni osmeh zahteva angažovanje najmanje 14 mišića, dok pluća dobijaju trostruko veću količinu vazduha nego obično. To pozitivno utiče na metabolizam, cirkulaciju i pospešuje pamćenje. Samo 30 sekundi spontanog smeha vredi koliko i 45 minuta odmora, dok 10 minuta intenzivnog smeha uzrokuje trošenje iste količine energije koja se utroši tokom 10 minuta intenzivnog veslanja.

Dakle, ako fotografija ima pozitivan uticaj, kakav li je tek uticaj uživo videti osobu kako se smeši? Probajte... a evo i nekoliko osnovnih stilova osmeha :D pa vežbajte da biste bili šik i da bi nekome koga volite ulepšali dan :D 

Čuveni: ja sam šmeker koji zna što ti ne znaš osmeh :D 

Kikot osmeh :D ala pidžama parti :D 

"Pa to ti pričam, man"

bez komentara :) osmeh... 


andjeoski osmeh :D 

ala sam te sredio, čista pakost osmeh :D 

  

ZATO, OSMEH , MOLIM! ŽIVOT JE SUVIŠE KRATAK DA BI SE MRŠTILI SVAKI DAN! 

 

 

 

ŠTA SE SVE MOŽE DESITI NA PUSTOM OSTRVU?

Autor hyperblogger | 22 Jul, 2008

Kiša već 7 sati neprestano pljušti.... seva, grmi... hladno je, ama baš nikakvo vreme... Da nije onih divnih fotografija sa vastag bloga, rekla bih da ničeg lepog u vezi kiše nema. Ipak, mene kiša ne inspiriše, uspavljuje me, tako lepo spavam kada pada kiša ( doduše bez snova, što je neka vrsta pakosti i podvale, ali dobro sad... )...

Zato, :) ostavljam vam tekst koji mi je svojevremeno poslao kolega sa faksa ( pozdrav Vlado ) u nadi da će vam navući makar i malecni osmeh na lice:

  • Ako se zadese na pustom ostrvu:
  • dva Italijana i jedna Italijanka,
  • dva Francuza i jedna Francuskinja,
  • dva Nemca i jedna Nemica,
  • dva Grka i jedna Grkinja,
  • dva Engleza i jedna Engleskinja,
  • dva Srbina i jedna Srpkinja,
  • dva Eskima i jedna Laponka,
  • dva Japanca i jedna Japanka,
  • dva Kineza i jedna Kineskinja,
  • dva Hrvata i jedna Hrvatica,
  • dva Albanca i jedna Albanka,
  • dva Amerikanca i jedna Amerikanka,
  • dva Irca i jedna Irkinja
  • jedan Jevrejin i dve Jevrejke. 


Mesec dana kasnije, na tom čarobnom pustom ostrvu, usred ničega, izdogađalo se štošta:

  • Jedan Italijan je ubio drugog Italijana zbog Italijanke.
  • Dva Francuza i Francuskinja su srećno živeli zajedno u menage a trois.
  • Dva Nemca su se striktno pridržavala nedeljnog rasporeda naizmeničnih poseta Nemici.
  • Dva Grka su se u međuvremenu zbližila i počela da spavaju zajedno, a Grkinja im je čistila i kuvala nadajući se brodu iz Afrike ili Indije.
  • Dva Engleza su čekala trećeg Engleza da ih predstavi dami.
  • Dva Srbina i Srpkinja su se odmah politički angažovali. Njih troje su osnovali sedam političkih stranaka: dva Srbina i Srpkinja su osnovali Demokratsku stranku Srbije u egzilu, Srpkinja je osnovala Kolo srpskih sestara u egzilu, dva Srbina su osnovala Srpsku demokratsku stranku u egzilu, jedan Srbin i Srpkinja su osnovali Srpsku demokratsku stranku za međunarodnu saradnju, drugi Srbin i Srpkinja su osnovali Demokratku partiju Srbije za međunarodne odnose, jedan Srbin je osnovao Srpsku demokratsku stranku za prava čoveka i drugi Srbin je osnovao Demokratsku partiju Srbije za zaštitu ljudske sredine. Zbog danonoćnih politickih obaveza nisu imali vremena za druge aktivnosti.
  • Dva Eskima su dobro osmotrila beskrajni okean i Laponku. Zatim su odlučili da otplivaju.
  • Dva Japanca su poslala faks u Tokio tražeći dalja uputstva. Čekajuci odgovor, u senci trešnje, Japanka se svakodnevno depilirala.
  • Dva Kineza su otvorila restoran/biljnu apoteku/diskont pića/samoposlugu/praonicu, i uspeli su naprave Kineskinji blizance, kako bi obezbedili neophodnu radnu snagu za njihovu prodavnicu.
  • Dva Hrvata i Hrvatica su se dali u osnivanje ustanova i institucija: Hrvatski povijesni institut, Hrvatska akademija za povijest Hrvata i Hrvatske u progonstvu, Hrvatski ured za prikupljanje znanstvenih istraživanja o tisućgodišnjoj nazocnosti Hrvata u tim krajevima, Hrvatska akademija za znanstvenu povijest izvornog hrvatskog jezika u progonstvu, Hrvatska katedra za znanstveno proučavanje izvornog hrvatskog spisateljstva u progonstvu, Hrvatsko sveučiliste za znanstvenu arheologiju Hrvata i Hrvatske u progonstvu, Matica Hrvatske u progonstvu za odnose sa maticom Hrvatskom.
  • Albanka je nosila četvorke. Albanci su u šumi osnovali kamp za vojne vežbe u cilju zaštite od velikosrpske hegemonije. U pauzama su prikupljali materijal za Albansku enciklopediju o Albancima kroz vekove na pustim ostrvima.
  • Dva Amerikanca su isprva ozbiljno razmišljala o prednostima samoubistva, jer se Amerikanka neprekidno bavila svojim telom, izlagala pravu prirodu feminizma, sa osvrtom na tzv. ravnopravnost polova, prepričavala seanse kod svog psihoterapeuta, govorila o potrebi ispunjenja i ostvarenja, prisećala se svog poslednjeg dečka koji je uvažavao njeno misljenje i koji se prema njoj ophodio lepše nego njih dvojica, o podeli kućnih poslova, posebno se osvrnula na odnos sa majkom koji je mnogo uznapredovao, dotakla je i poresku politiku, kao i vremenske prilike (englesko poreklo). Onda su momci osnovali obaveštajnu službu.
  • Dva Irca su otvorila podrum pića i počela da piju viski od kokosa. Pošto se od tada ne trezne, Englezima nije bilo teško da ih ubede da su zapravo Irci podelili ostrvo na Severno i Južno. Od muke i Irkinja je počela da drinka.
  • Jedan Jevrejin i dve Jevrejke su sve učinili da ispune Božju zapovest: "Množite se i napunite zemlju." Prvi dan Jevrejin je osnovao berzu, drugi dan banku, treći dan supermarket, četvrti dan putničku agenciju, peti dan filmski studio, šesti dan Jevrejsku konferenciju za zastitu Jevreja u rasejanju, sedmi dan je odmarao sa dve Jevrejke i razmišljao kako će jednog dana, po povratku u 'Obećanu zemlju', dati prilog za sinagogu.


ZA KRIMINAL JE, PORED DOBRE VOLJE, POTREBAN I MOZAK!

Autor hyperblogger | 21 Jul, 2008

- Odmah nakon pljačke banke u Ohaju, kriminalac je uhvaćen. Naime, čim je pobegao iz banke, lopov je pozvao 911 i raspitivao se da li je za njim raspisana poternica.

- "Genijalni" bostonski lopov se nekoliko dana motao oko izvesne banke, vrebajući pravu priliku da je opljačka. Kada se konačno rešio, ušao je u banku i stao u red pred šalterom. Kada je došao red na njega, izvukao je pištolj i viknuo: "Ovo je pljačka, niko da nije mrdno!!!". Na njegovo iznenađenje, petoro ljudi u redu iza njega izvuklo je pištolje i bez problema ga uhapsilo. To su bili FBI agenti koji su, na pauzi za ručak, stajali u redu, pokušavajući da uzmu platu. I pored duge pripreme, genije nije primetio da je stanica FBI samo 2 vrata dalje od banke.

- Pljačkaš početnik je uhvaćen tokom pokušaja pljačke banke u New Orleansu (Louisiana). Pošto jadničak nije imao para za pravu masku, preko lica je namazao kremu za brijanje i tako krenuo u pljačku. To bi nekako i prošlo, da prilikom bega nije natrčao na staklena vrata, što ga je ošamutilo i obrisalo mu polovinu maske. Uhapšen je par minuta kasnije.

- Nakon uspešne pljačke banke, lopov je uhvaćen kada se sutradan vratio u tu istu banku i pokušao da uloži opljačkani novac.

- Nakon što se provozao tek ukradenim kolima, lopov se igrom slučaja parkirao baš pored šokiranog vlasnika automobila (ne znajući da je to vlasnik) i pitao ga za pravac.

- Kriminalac je upao u kuću i dedicu, koga je zatekao, zaključao u orman. Na njegovu nesreću, baš u tom ormanu se nalazila dekina kolekcija pušaka. Poslednji izveštaj - lopov je u kritičnom stanju.

- Majkl Harison i Kevin Karter iz Boynton Beacha (Florida) su uhapšeni i osuđeni za oružanu pljačku i ubistvo. Pljačku su izveli pokušavajući da skupe novac za školovanje na policiskoj akademiji.

- Charles Robertson (19) iz Virginia Beacha bi se možda i izvukao nakon pljačke banke, da nije napravio niz glupih grešaka. Nakon što je blagajnici predao papir sa zahtevima, pokupio je pare i potrčao ka vratima. Shvativši da je zaboravio ceduljicu, vratio se nazad do šaltera, uzeo papirić i istrčao napolje. Tek je trčeći ka kolima, shvatio da je i ključeve zaboravio u banci. Ipak je nekako uspeo da izbegne policiju i stigne kući. Kada ga je cimer pitao gde su kola koja mu je pozajmio, zbunjeni Robertson je rekao da su ukradena. Nakon toga, cimer je pozvao policiju i prijavio krađu. Nepunih 20 minuta kasnije, policija je traženi auto našla par desetina metara dalje od banke. Nakon što su ustanovili da ključ pronađen u banci odgovara prijavljenim kolima, policajci su otišli na adresu koju im je cimer ostavio i uhapsili Robertsona.

- Engleski pljačkaš je isplanirao savršenu pljačku; Sve je bilo na svome mestu: Banka, oružje, vreme napada, skrovište i odgovarajući saučesnik koji bi vozio kola. Realizacija je, međutim, pošla naopako; Dok je sa vrećom para na leđima trčao ka mestu sastanka, saučesnik ga je slučajno zgazio.

- Pljačkaš je ušao u banku i stao u red pred šalterom, kao i svaka normalna mušterija. Kada se približio njegov red, stavio je ski masku i izvukao pištolj. A onda je nastavio da čeka da dođe njegov red, da bi opljačkao banku.

- Avgusta 1975. godine, tri čoveka odlučila su da opljačkaju Kraljevsku Banku Škotske, iz Rothsaya. Međutim, poduhvat je od početka krenuo naopako. Kada su lopovi jurnuli u banku, zaglavili su se u rotirajućim vratima na ulazu. Nakon što im je obezbeđenje pomoglo da se izvuku, zahvalili su se i izašli. Minut kasnije, krenuli su u novi juriš. Ovaj put su uspeli da prođu, i objavili su da žele da uzmu 10.000 dolara. Sećajući se prvog pokušaja, službenici i mušterije su počeli da se smeju, verujući da je to samo šala. Vođa bande je, misleći da se prisutni smeju zato što je to previše novca, spustio zahtev na 1000 dolara. Kada to nije upalilo, zahtevali su 100 dolara. Na kraju, vođa je zamolio da svako dobije barem po dolar. Kako smeh nije jenjavao, jedan pljačkaš se iznervirao i pokušao je da uozbilji prisutne; Skočio je na pult i uperio pušku u jednu od službenica. Međutim, kako nije bio baš spretan, okliznuo se, pao na pod i slomio nogu. Videvši da od pljačke nema ništa, preostala dva lopova su rešila da pobegnu, ali su se opet zaglavili u rotirajućim vratima.

A ja vas pozdravljam, i moj mali drugar....