
Suđenja povezana sa narkoticima uvek su nešto posebno - ipak, droga neretko uništi ne samo život onoga koji je koristi, već i njegovih bližnjih, a često vodi i strašnim zločinima...
Elem, tamo negde 2003. godine u Regionalnom sudu u Zaječaru, u sudnici čuvenog sudije V.C koga čak i najokoreliji krimosi timočke krajine smatraju zloglasnim, sudilo se izvesnom S. koji je bio optužen da je prodavao marihuanu...
Nekoliko nas skupilo se u uglu sudnice, tiši nego miševi, mrtvi ozbiljni... E-hej, nije mala stvar, imaćemo priliku da vidimo kako se to kroji pravda!!! Wow, kakvo oduševljenje...
I tako, ovaj tridesetogodišnji otac i domaćin čovek pravdao se sudiji tvrdeći da nije on u stvari kupovao drogu da bi je preprodao, već da bi je lično konzumirao, pošto je već duže vremena navučen na vutru...
Sudija poziva svedoka, najboljeg druga optuženog da kaže šta ima...
Njega oblio hladan znoj, očigledno nije imao prilike da se vidi sa optuženim, pa se uporno razvrće ne bi li uhvatio neki tajni signal - da li da prizna su travu kupovali ili da ćuti...
Sudija ga pita: pa, dobro, jeste li vi i optuženi S. dana tog i tog kupili paketić marihuane?
Svedok, inače Rom, pocrveneo kao bulka, grlo ga steglo... našao se čovek u čudu... pilji u pod, čupka imaginarne končiće... Ćuti....
Sudija se lagano naginje ka njemu, i uprkos svim načelima krivičnog postupka kaže: Možete slobodno da kažete da jeste, pošto je optuženi to već priznao...
Mi totalno šokirani zinuli u advokata odbrane koji se zablejao u displej svoga telefona, a onda u javnog tužioca - čuvenog gospodina Z. koji je, pak, ubijao dosadu crtajući čiča gliše...
Svedok - sav srećan, razvukao kez od uveta do uveta, najzad progovori (s onim čuvenim naglaskom): Pa, pušili smo sudija...
Dobro, svedok je slobodan...
Molimo vas napustite sudnicu, sudsko veće će većati...
Oho - ho... Evo trenutka, ćuti... pssst.... sad će kazati nešto važno, nešto što već četiri godine čekamo... otkriće nam misteriju...
Sudija se lagano okreće prema sudskom veću i reče: Jeli, bre, Milorade, s koje prskaš onu tvoju vinovu lozu, raste ko iz vode, boga ti poljubim!
Nema potrebe, a možda i ima, da kažem da smo u tom trenutku hteli da padnemo u nesvest... Da nas je ko video - pomislio bi da smo videli duha...
Vala, nije ni nama bilo lako, četiri godina ti ispiraju mozak pričom kako je deljenje pravde ozbiljna stvar, kako su sudije ozbiljne, mudre glave.... a onda smo skontali da su sa nama samo zbijali šalu...
Elem, tako su oni punih pola sata razmatrali o pravoj kombinaciji nekih hemikalija koje garantuju da će vam vinova loza biti prava i zdrava... i onda časni sudija V.C reče: e, ljudi... 6 meseci, od čega tri meseca uslovno, uračunati i vreme provedeno u pritvoru... jel se slažete?
Slažemo se....
I, tako se okončalo suđenje... Pravda je zadovoljena (????!!!!!), negativac dobio svoje... a mi... nama je ostao neki čudan ukus poraza... i još jedan dokaz više da u ovoj zemlji ima svega i svačega...
E, Srbijo majko, plači.... 16 godina provedoh u školi, a da danas umrem, umrla bih u totalnom neznanju...