SVE NAŠE (NE)KULTURNE IKONE

Autor hyperblogger | 3 Avg, 2007

mica

Vašarska atomosfera, ekstrakoncetrovani roštiljski dim... musava šatra, raštimovani «bend» drema nad instrumentima i proizvodi neki hipnotišuići zvuk u ritmu «unca, unca, unca, unca....»
Seljačka je para s mukom zarađena, džepove i novčanike čuvaju zmije prisojkinje, al nema tog džepa koji može ostati imun na kafansku pevačicu koja vrcka u oskudnom odelu preplavljenom šljokicama, ima friz kanda ju je pljesnulo nekih 220 V, nalakirane nokte i štikle bar pola metra visoke....
Uh, kako čoveku da ne bude milo oko srca, naročito kad se priseti one muke što ga čeka kod kuće, tačnije u bračnoj postelji...
Izlazi pevačica, i kreće pesma:
«Uteraj mi dragi.....» unca, unca, unca, unca...
«Joj, uteraj mi....» unca, unca, unca, unca....
Publika u transu.... svi bi da štipnu i da pipnu...
«Kola u garažu.....» unca, unca, unca...........
Kad se podigne atmosfera, kreću pesme u hard-core varijanti, a orkestar hvata drugi ritam:
«Turam, guram, al neće da uđe» rke, koke, rke, koke....
«Moja noga u cipele tuđe....»
Tako je rođena srpska estrada...
Nakon Mice, na scenu stupaju novokomponovane pevačice u vrućim pantalonicama, koje simbolizuju ujedno i promenu u srpskoj ekonomiji
i u srpskom moralu...
One ne samo da govore o tuđim cipelicama i suknjicama, već nam i prikazuju sve ono što su od nas skrivali....
Al, ne lezi vraže... nema ničeg strašnijeg od toga kada se tikva pokondiri...
Prođoše momci sa vrelog asfalta, prođe i hiperinflacija... Došlo novo doba, da se drugi stajling proba...
Neki su se snašli, a neki...
Pa, šta reći, nekima je priroda bila majka, a nekima maćeha...

 

 (Dalje)

EH,DA SAM MAČE SAMO JEDAN DAN..

Autor hyperblogger | 3 Avg, 2007

 

 

Hodnicima Vlade luta mače... ne, ne juri miševe... ne, nije u pitanju agent Izzy na tajnom zadatku...

Upitanju je mače koje je imalo dovoljno sreće da ga usvoji glavom i bradom predsednik Republike Srbije g-din Tadić...(Xexe, a ja mislila da su mačke Vojina strast...)

Elem, sve je to u sklopu akcije promocije zaštite prava životinja, koje su ugrožene... odbačene, bez ljubavi, bez krova nad glavom, bez porcije hrane....izložene nepravdi, gnevu...

'ALO, A ŠTA JE SA LJUDIMA? IMAJU LI I ONI NEKA PRAVA? (Mislim, ne želim da me iko pogrešno shvati, ja obožavam životinje!) KO BRINE O NJIMA?

HOĆU I JA DA BUDEM MAČKA... DA BAR JEDAN DAN ŽIVOTA PROVEDEM U LUKSUZU, U CENRU PAŽNJE JAVNOSTI, U CENTRU PAŽNJE PREDSEDNIKA, PA MAKAR ME POSLE TOGA ZGAZILA KOLA...

 

ZAHVALNOST NA SRPSKI NAČIN...

Autor hyperblogger | 3 Avg, 2007

srpska posla

 

 

U svemu što činimo i svemu što osmislimo krije se određena doza morbidnosti...

Naše svadbe su vašar taštine, naša krštenja parada varvarstva,

naše škole su jezgro neznanja, a naše porodice pravi mali lični pakao - malograđanske institucije koje prikrivaju najgore zločine...

Da li smo ovo što smo danas postali ili smo to oduvek bili?

Da li je taj teret proizvod neke čudne energije kojom zrači Balkan ili svoj mentalni

sklop dugujemo svom imenu?

Naime, postoji tvrdnja da ime našeg naroda potiče od drevne reči "srblje" što znači "divljaci"...

Da li smo zaista "divlja deca" lišena šanse da postanu drugačija ili je civilizacija tek prazna fraza

koju su ljudi osmislili iz straha od onoga što kriju u sebi?

Živimo u XXI veku... a ipak, svedoci smo svakojakih varvarstva....

Da li je blaženo neznanje?

Slika govori više no hiljadu reči...

 

FROM RUSSIA WITH LOVE...

Autor hyperblogger | 2 Avg, 2007

ruja

 

Oduvek su me nervirale priče o srpsko-ruskom prijateljstvu, tačnije o nadmoćnim "baćuškama" koje nam vekovima već pritiču u pomoć onda kada je teško,

jer zaboga - ko će kome, ako ne svoj svome...

I zbilja, već dobrih 400 i kusur godina oni su uvek u blizini kad se javi nešto

trulo u našoj nam dragoj, valjda imaju kljun... pardon, nos za te stvari. A mi, valjda zato što smo se u pogledu vladarstva ugledali na nejakog Uroša (ili smo jednostavno ovce koje ne mogu bez pastira),

volimo da se po komšiluku razmećemo i pretimo kako ćemo

povući za rukav velikog batu, pa se tako srećni zanosimo ko ona stvar u kosidbi, jer kad god dođe odsutni momenat da bata ispraši nekoga, ispostavi se da je zalutao razvrćući se za nečijom kratkom suknjom...

U kategoriju onih stvari koje mi nikada neće biti jasne spada sledeće:

važimo za jedan od najinteligentnijih naroda na svetu, a već 400 godina nikako da skapiramo da nas u 99,9% slučajeva Ruje uvek ispale i to za medalju!

Aj što sto smo se naprimali prvi put, aj što smo se naprimali drugi put, aj i treći... al ovo je već previše...

Nikad neću uspeti da iz glave izbrišem onu parolu sa protestnih mitinga iz 1999. :

"RUSI, TAKO VAM HRISTA, POŠALJITE NAM JEDAN S 300"!

Bilo bi smešno, da nije toliko žalosno...

Cela ova priča o istorijskoj-bratsko-hrišćansko-slovenskoj(itd.) ljubavi između Rusa i Srba neodoljivo me podseća na onaj čuveni ljubavni stih:



"Umro si dragi - zapaliću travu,

da što pre zaboravim pokojnu budalu...

Umro si dragi, sedim ti na grobu,

plakati bi htela, al od smeha ne mogu"...



Radujmo se, dakle, dok god Rusi tvrde pazar sa ostalim velesilama, jer kad utvrde cenu, jebali smo ježa u leđa...

 

NE DAM "KOŽICU" MAKAR CRK'O!!!

Autor hyperblogger | 2 Avg, 2007

 

Inat je, svakako, ono po čemu je naš narod poznat širom sveta...

Spremni smo da iz čistog inata činimo razne gluposti, da lupamo glavom pokušavajući da srušimo zid, iako smo svesni da ćemo umreti...

Valjda da bismo pokazali svima da nam nema ravnih...

Nažalost, inat nam retko proradi kad treba da uradimo nešto što nam ide u korist...

Zašto? To ni sam bog najverovatnije ne zna...

Elem, ponos je posebna stavka u životu svakog homo balcanicusa. U pogledu negovanja ponosa, generalno gledano, mogu se izdvojiti dve kategorije: homo balcanicus parajlija - on se ponosi (da ne kažem kur*i) skupim dobrim odelom, skupim telefonom, dobrom ženskom skupim kolima čiju je kupovinu omogućio neko drugi i homo balcanicus klošar kome osim ponosa koji mu je priroda podarila s namenom da se množi i da napuni Zemlju nije ostalo ništa više.

E, sad, zbog ove druge kategorije naši su muškarci stekli glas da su neverovatni ljubavnici, spram kojih je Kazanova mala beba, a Don Žuan tek raspaljeni tinejdžer - iz istog razloga, svakom je Srbinu njegov "alat" najmiliji, i predmet je obožavanja od momenta rođenja... Vekovima smo brižljivo gradili falusni kult i hijerarhiju u Srbiji, i može se reći da smo bili više nego uspešni...možda čak i dva puta uspešniji od braće Crnogoraca, kojima se neretko podsmevamo zbog varvarstva koje demonstriraju prema ženskim potomcima.

U tom smislu naši su muškarci visoko-promiskuitetna bića (mada je stopa promiskuiteta najizraženija na verbalnom nivou, ali šta sad), budući da im trofeji omogućavaju da zauzmu mesto pod Suncem - nije ni njima lako...

E, sad, bilo bi logično da čak i ponos ima svoje granice, da je bolje biti živ magarac, nego mrtav lav... ali... kada je "alat" upitanju, stvari ne stoje tako.

Naime, Svetska zdravstvena organizacija je, na osnovu istraživanja, dala zvaničnu preporuku da se muškarci obrezuju - jer su obrezani muškarci izloženi znatno manjem stepenu rizika od infekcije HIV virusom!

Ljudi pokrenuli kampanju, računali na to da je život svakom draži od pišljivog komadića kože čija je funkcija još uvek nerazjašnjena...

Na sve su oni računali, samo ne na srpski inat i na kult Sv. Kožurka.

Ha! Dirnuli su muškarce tamo gde ih najviše boli.

U redu... da ih lišava seksuanog zadovoljstva, pa da razume čovek...

Jedan naš sugrađanin reče: Taman da znam da ću crći od side, ne bi se obrezao.

Koren odbijanja obrezanja počiva na tvrdnji da ne žele da se izjednače sa muslimanima, koji su krvni neprijatelji srpskog roda i svog slobodnog sveta...

Ali, to je samo paravan...

Zapravo, ono čega se 80% muškaraca (istražila sam, verujte mi na reč) boji jeste činjenica da će im nakon takve intervencije "alat" u "uspravnom stanju" biti manji, što u obimu, što u dužini...a to, to je gore od smrti!

E, ljudi moji...

Šta se to dešava sa ljudskim bićima?

Žene trpaju silikone, unose u organizam botulinus - kako bi ostale večno mlade,

a muškarci biraju smrt - samo da bi im ona stvar ostala neoskrnjena...

Celo naše društvo vrti se oko seksa - prosto ne mogu a da se ne zapitam otkud onda bela kuga?

Izgleda je problem u narcisoidnosti... Sve u službi lepote, koja ne traje ni taman toliko da bi mogla ostati u sećanju...

Bolest...

 

«Prethodni   1 2 3 ... 69 70 71 72 73 74 75  Sledeći»