TAJ PRST SUDBINE...
Autor hyperblogger | 16 Okt, 2007Prvi minut nove 2007. godine započeo je ovom pesmom, na
zaječarskom skveru pevao je Toše... u ruci sam držala plastičnu
čašu punu šampanjca... smejala sam se... ljubila osobu koju volim...
Da sam znala koliko će mi ova godina biti teška, mislim da bih plakala..
Čovek koji je stajao na bini na zaječarskom skveru, kazao je:
večeras se baš dobro osećam sa vama... a sada ga više nema...
Nisam crazy fan, nisam čak ni sakupljala njegove slike ili posećivala
koncerte kako bih ga gađala medama...
Ali volela sam njegovu vedrinu, njegov veseli smeh, njegovu
životnu snagu koju je prenosio na druge...
Zašto dobri ljudi retko dočekaju happy end?
Ne znam... suzama nema kraja... ne plačem samo zbog njega,
već zbog onog prsta sudbine, zbog toga što ljudi koji se
smeju nikada ne dočekaju da budu posledjni koji se smeje...
