MALA ŠKOLA BLOGA: ČAS ZA SANJALICU

Autor hyperblogger | 18 Jul, 2008

Domaćica, Sanjarenja56 i Bealiever su kumovale celoj priči :D tako da... sve zasluge njima.

Naša draga drugarica Sanjalica već neko vreme ratuje sa MSNom.... i zato evo predavanja za nju na sledećem linku:

http://www.sendspace.com/file/s2xf8b

Dakle, draga naša drugarice Sanjalice, klikni na ovaj link i downloaduj predavanje koje će ti na veoma slikovit način ( uključuje tačna upustva sa fotografijama ) pomoći da rešiš svoje poteškoće. Očekujem te na msn koliko večeras. Znam da ćeš uspeti.

Pozdravlja vas,

Profa Hyper 

TREBA MI NOVA TASTATURA :D

Autor hyperblogger | 18 Jul, 2008

Došlo vreme da se stara dobra tastatura pošalje u istoriju. Počela je da previše škripucka, preskače, ne proizvodi više onaj prijatni zvuk dok prsti preleću preko nje ( naročito ne noću i naročito ne dok neko pokušava da spava, a ja da blogujem ).... Meni je, kao malom detetu volja da nabavim neku dobru tastaturicu, koja će biti časna zamena... po mogućstvu da ima gumene tipke i da svetle ( šta li će mi to kad i onako kucam na slepo, ko bi ga znao... )....

I dadoh se tako na guglovanje ( normalan čovek bi otišao lepo u prodavnicu da pita ) kad mesto tastature naiđoh na ovaj tekst:

Kompjuterska tastatura prljavija od WC školjke

Ako ste nekada otvorili svoju kompjutersku tastaturu, verovatno ste se i sami iznenadili s obzirom na to koliko se interesantnih sastojaka u njoj nalazi. Pored uobičajenih delova ugrađenih u fabrici, mogli ste da pronađete i razne druge "delove" i podsetite se šta ste sve jeli u poslednje vreme. Tipičan sadržaj tastautre koja nije otvarana mesecima: komadići keksa, mrvice čokolade, fleke od kafe i koka-kole, a sve to obilato "začinjeno" prašinom. Znači, svi znamo da su naše tasture prljave, kajemo se zbog toga i obećavamo da nikada više nećemo da koristimo kompjuter dok ne operemo ruke, te da ćemo jesti isključivo za kuhinjskim stolom. 

Ono što verovatno niste znali jeste i to da tastatura, zahvaljujući nama, korisnicima, sadrži više bakterija nego WC školjka. Ovakva tvrdnja je dokazana, i to zahvaljujući istraživanju koje je sproveo Univerzitet u Arizoni, koji je merio "zagađenost" pojedinih predmeta u kancelarijama u nekoliko američkih gradova. Otkriveno je da ubedljivo najviše bakterija obitava na radnim stolovima, a da u količini mikroorganizama prednjače telefoni. Odmah iza njih nalaze se tastature i faks mašine. Pomenuta tri predmeta prljavija su od WC školjke u svakoj od 7.000 kancelarija u kojima je istraživanje sprovedeno. 

Naučnici i autori studije pronašli su i vezu između količine bakterija i veličine grada u kom se kancelarija nalazi - što veći grad, to više bakterija na radnim stolovima. Ovakvu činjenicu objašnjavaju time da zaposleni u gradovima poput Njujorka (koji je imao ubedljivo najprljavije telefone, tastature i faks mašine) češće jedu na svojim radnim mestima. Autori studije su opisane rezultate i očekivali, znajući da se klozeti čiste mnogo češće od stolova. U jednoj ranijoj studiji, utvrđeno je da je u većini kuća WC školjka čistija od sudopere u kuhinji.


Dođavola! A ja u emotivnoj vezi sa svojom tastaturom... sad mi dođe domestosom da je oribam .... A traženje tastature, pa, definitivno ću morati ovih dana da se pokupim i odem u potragu za gospođicom Savršenom.... a do tada, odoh ja da lepo i žestoko operem ruke, a vi pokušajte da uživate u mom vatrenom krštenju ( dobro, možda ne baš vatrenom, ali... tu je negde - po principu kad nema vatre dobar je i kremen :D ) :

http://www.tk-info.net/?p=7942 

( ko zna možda i postane neki pesnik od mene ) 

 

 

ŠTA SVE MOŽEŠ U ZEMLJI (BAK)SUZA

Autor hyperblogger | 13 Jul, 2008

 Oduvek sam bila impulsivna osoba... iako spolja, tako su mi barem rekli, umem katkad da ostavim utisak da mi kroz vene teče tečni azot... Dušu retko otvaram tako kao na blogu, ne zato što papir trpi, nego eto, takva sam...

 Elem, posle dužeg vremena emotivnih slomova, depresije... nađoh mir... i već krenuh da mislim da shvatam poentu života, i da život uprkos svim teskobama koje me okružuju zaista nosi u sebi lepotu kakva se ne može ni zamisliti...i već krenuh bogu da zahvaljujem na tome - časna reč... verujte mi...

Kad bum! Ode ravnoteža u aut, u sekundi... samo zato što sam po N-ti put u životu doživela situaciju da (što naš narod slikovito kaže ) : NAJGORA SVINJA NAJBOLJU POMIJU POJEDE... da sam budala... ( Baladašević će verovatno reći i da jesam kad se nerviram... ) otac svih idiota na planeti zemlji.. opitni kunić.... da nema Boga, a ako ga i ima - da ga se odričem... da ni onih mojih pola sata vrištanja u atomskom skloništu ne može pomoći ( a praktikovala sam to ranije, kad je bilo teško ) ....
 

I u trenu osetih kako mi se gubi tlo pod nogama, mržnju i bol smešane u smrtonosnom koktelu... ukočila sam se od bola...  ima blogera koji su živi svedoci, koji su chatovali samnom u tom trenu...  Osetih da bih bila u stanju da uništim sve lepote ovog trena u treptaju oka - NIJE ZALUD GNEV JEDAN OD SMRTNIH GREHOVA...

I sad mi gore obrazi još... a u duši borba - desant... težak... Kako da mrzim kad je to protiv mene, a znam da bi bilo ljudski da to osetim.... znam da bi...  a opet to je protiv mene, protiv mojih učenja... protiv poštovanja koje imam prema tibetanskoj misli.. ja sam pacifista u duši! I kako sad mrzim? I još u konfliktu moja dva principa - od kojih jedan raduj se tuđoj sreći a drugi ne mrzi...

A nepravda je to... velika.... ma koliko bili tajnoviti putevi gospodnji, nepravda je... i možda ne bih stvarno uništila ceo svet, sve njegove lepote, ali me boli... a odrasla sam, trebalo bi da sam navikla... a nisam... osećam se kao dete izgubljeno na velikoj raskrsnici ovog ludog svemira... 

Treba mi mir... i samo malo sreće koju tražim tako dugo...

SLIKE ZA OPUŠTANJE - za sanjarenja56 :)

Autor hyperblogger | 12 Jul, 2008
Neke od svojih najlepših poklona dobila sam upravo ovde.... :D i veoma sam ponosna na to... No, često pomislim da ne postoji pravi način da uzvratim na te poklone... bilo da je reč o umetnosti koja se rađa pod rukama Pinokio, šalama koje proističu iz uma kreativnog uma Laloša... lepim rečima i svim onim zagrljajima koje mi upućuje Tužnica.... stihovima i ružama kojim me je obasula Sanjarenja56... neštedljivim komplimentima principesse78...ili receptima domaćice :D za onaj čudesni milihbrot :D

 

Ja najviše volim prirodu i mir koji ona nosi... Sanjarenja56 danas reče da nervoza nije dobra za ten :D kako smo se obe danas dovele svoj dobar ten u pitanje... poklanjam joj ove slike, koje sam načinila lutajući od Kraljevice, do mora,  preko manastira Ostrog i nazad... :D

Veliko hvala, Sanjarenja56 :D na ružama... stihovima... i druženju...

poklanjam ti nekoliko lepih reči, za koje verujem da te najbolje opisuju:

 

"Mesec se rukama uhvatiti ne može... ma koliko pokušavao, i pružao ruke ka njemu... ali u tvojim očima, u zenici tvojoj ja ga prepoznajem... smeši mi se i namiguje Luna, poziva me ka sebi na putovanje, da mi pokaže sve lepote sveta.... Zato ne sklapaj oči, dopusti me da u njima pronađem opravdanje za izreku : "Život je lep"... Nemoj mi uskratiti zadovoljstvo da kroz tvoje oči sagledam ceo svet..." 

Galeriju slika u kombinaciji sa muzičkom pratnjom preporučujem svima sa problematičnim tenom... :D čuda čini... 

Pozdravljam vas... odoh u jedan od mojih kraćih begova... a nadam se vratiću se sa stihovima i lepim pričama...

ZAJEČARCI PO POTREBI...

Autor hyperblogger | 12 Jul, 2008

Kontam ja da cilj opravdava sredstva... ljudski je to, iako često nema bog zna koliko veze sa moralom... no, ipak, uprkos tome kat-kad se naljutim ... bah, slaba je to reč: iznerviram se kada se suočim sa situacijama u kojima se ljudi sete svog porekla, tek kad im gori pod noktima... ili im je to preko potrebno...

Tako me je jedared nervirala jedna klinka koja je bila prijavljena za BK Idol... pola Zaječara bilo izlepljeno plakatima i bilbordima: glasajte za svoju Zaječarku... a kada je došlo veče nastupa i kada je stala pred kamere i postavili su joj pitanje: Odakle si? Ona je odgovorila: Ja sam iz Beograda... Ne sa: Živim u Beogradu, a rođena sam u Zaječaru... već jasno nedvosmisleno: Ja sam iz Beograda... i posle se još naljutila što je Zaječarci ne gotive...

Elem, juče pošla u moju redovnu večernju skitnju, i ponela sa sobom antenu za mobilni, tek ako se uželim civilizacije, da malo razbijem monotoniju... Pustim Radio Zaječar... muzika gotivna, opušta... Tek, prekida je glas spikera koji kreće sa žvakom o Kući snova... Uh, da l je moguće da smo se i mi zarazili time... i tek on tu krene kako Zaječarci imaju razloga da glasaju jer u kući je ostao i jedan Zaječarac... 

Kako bre sad Zaječarac? 

Saša je naš... zemljak, sugrađanin, evo njegov otac će reći par reči.... - kaže spiker...

Sašin tata krene da naklapa kako je on Zaječarac, kako je bio nekakav direktor u poljoprivrednom dobru Salaš... bla bla bla... 

Ja krenem da premotavam film... ma nešto se ( grešna mi duša ako mi je promaklo ) ne sećam da je Saša pomenuo da je Zaječarac, ta upamtila bih to sigurno.... i tako sam motala neko vreme, motala... i dođoh do zaključka da je najbolje da ugasim radio i prepustim se prirodi...

I tako i bi....

A večeras... ta opet u prirodu, tamo se barem ne nerviram. 

«Prethodni   1 2 3 ... 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 ... 57 58 59  Sledeći»